Priča o listu i žiru – Andrea Rendulić

Na rubu šume živio je veliki hrast na kojemu je u proljeće propupao zeleni listić. Jednoga je dana listić osjetio da su u zelenom lišću počeli rasti maleni cvjetovi.

Dan za danom je prolazio. Iz cvjetova su narasli žirovi. Sad je listić imao prijatelja pa su tako svakodnevno pričali o suncu, vjetru, kiši i izletnicima. Na grani su dijelili dobro i zlo.

No došli su i hladniji dani. Magle, mraz. Žir je jednoga dana rekao: „Hej, odoh ja!“ i tup!, padne s grane. Sada je list ostao bez prijatelja. Nekako mu je bilo pusto bez njega. Ali, vidio je da i drugi žirovi padaju. I sam se počeo mijenjati. Više nije bio zelen. Od magle i kiše postao je žut, crvenkast i smeđ.

Jednoga je dana osjetio da ga noge više dobro ne drže. Počeo se pomalo klimati i čim je vjetar malo popuhnuo, fijuuu … ode list! Veselo je na vjetru lepršao. Letio je kao ptica i doletio do tla među druge otpale listove.

Jednoga sunčanog dana uz hrast su se sakupila djeca. Tražila su lišće i žirove za vrtić. Jedna je djevojčica ugledala onaj naš žir i spremila ga u džep. Malo poslije našla je i naš list. Tako su dva stara prijatelja opet bila zajedno u džepu male djevojčice.

Djevojčica ih je odnijela u džepiću u vrtić i djeca su ih stavila na pano. Sada su se obojica ponosno smiješila mališanima s panoa i njihovo prijateljstvo trajalo je još dugo, dugo …