Kišni dan – Gorana Benić-Huđin

Miš: čemu kišni oblak posred tmurna neba? Mokar sam do kože, sklonište mi treba! Kakvo je to vrijeme kad kiša stalno pada? Kupit ću si kišobran, dosta mi je sada!

Vjeverica: Ti ne tuguj, mišiću, i kiša će stati, osušit će te sunašce kada počne sjati! A dotle se skloni u zagrljaj moj, gdje je već i hrčak prijatelj tvoj.

Miš: Iako si ljubazna, ti prekrhka si i meka, više bi mi godila rupica neka.

Vjeverica: Onda pođi krtici, tu lijevo pokraj puta. Ondje joj je kućica, gdje je zemlja žuta.

Krtica: Tko je to u nevolji, neka priđe bliže? Želim znati tko mi to u goste već stiže!

Vjeverica: To je mišić maleni, bez kuće i kaputa, pomoć mu je potrebna, po kiši stalno luta!

Krtica: Oh, jako sam vesela što ti pomoć mogu pružiti, od kiše te skloniti i s tobom se družiti.

Miš: Ipak, kiša ova i nije loše pala, dovela me do vas dviju i s vama me upoznala!