Pogledajte nove stihove i brojalice

Koprivnici – Pajo Kanižaj

 

Kam god ideš,

njoj se vrneš.

Nek ide se skup k vragu!

kakva je god,

imaš ju rad,

malu, malu al dragu!

Nigder ljudi nisu tak jalni

kak v Koprivnici,

nigder ljudi nisu tak šalni

kak v Koprivnici!

Da te vtope v jedni žlici,

to ti more biti samo v

Koprivnici!

Nigder ljudi nisu prefrigani

kak v Koprivnici,

nigder ljudi nisu tak frigani

kak v Koprivnici!

da te vtope v jedni žlici,

to ti more biti samo v

Koprivnici!

U vrtiću kad se sniva

U vrtiću kad se sniva,

igračka je svaka živa

pa mi priča lutka Vida

da je Maja stalno skida.

A medo se jadan tuži

da se nitko s njim ne druži.

Autići, kamioni, svi za džipom

u koloni, jure, trče, huču, viču,

svi po mome krevetiću.

A kocke s ormara viču:

„Ispričajmo djeci priču!“

Ja sve tako snivam, snivam

pa red pravim i uživam.

Nela Vrkljan

Dječje carstvo

Dječje je carstvo ono bez granica.

U njemu svaka djevojčica

može biti kraljica,

Snjeguljica, Trnoružica

il’ Alica iz zemlje čudesa.

Može postati dobra vila,

maštajući poletjeti put nebesa,

ostvariti sve o čemu je

dan prije ili noću snila.

A dječak koji želi

carević ili princ postati,

za nekoliko trena može

lakokrila konja

na zlatnu sedlu uzjahati,

mačem od ljeskova pruta

svoju princezu pozdravljati.

Ako hoće, može joj krišom

poljupce slati.

Ona će mu mahati

i nježne poljupce uzvraćati,

pozivati ga u carstvo bez granica,

na cvjetnu livadu,

uz potočić kraj gaja,

gdje čeka ih smijeh dječji

i igra bez kraja.

Ivanka Kunić

IŠ, IŠ, IŠ

Iš, iš, iš

ti si mali miš,

a ja mala mica maca,

bjež’ u rupu miš!

Tata, mama, igrajte se s nama!

Mama na poslu nešto piše.

Kod kuće kuha il prašinu briše.

Kad je pitamo: „Hajde, mama, igraj se s nama“,

Ona kaže:

„Sad vremena nemam jer večeru spremam“.

„Čovječe ne ljuti se“ na stolu čeka tatu

Dok se s posla vrati.

On će se valjda moći

S nama poigrati.

I evo tate s hrpom papira,

Sutra će se igrati,

Danas treba mira.

Tako već dugo čekamo to sutra,

A posao počne već od samog jutra.

I onda smo odlučili ja i moja seka

Nek’ posao malo barem danas čeka.

Ne treba nam večera, ni igračka nova.

Tata, mama, igrajte se s nama!

Nela Vrkljan

Važno o vrtiću

Nešto je važno reći o vrtiću:

mama me ostavila teti

koja ima djece kao Snjeguljica

patuljaka u jednom crtiću.

A moja mama, čudni moj svijete,

pet dana tjedno nema baš nijedno,

kako ona kaže, slatko dijete!

Josip Balaško

Obitelj Ježićko – Jadranka Čunčić-Bandov

Ježić: Hej, mamice! Što to lupka?

Ježica: Mišić po puteljku cupka.

Ježić: Hej, tatice! Što to kucka?

Jež: Jedna žuna kljunom kljucka.

Ježić: Hej, mamice! Što to šuška?

Ježica: Sigurno je pala kruška.

Jež: Neka šuška, neka pada. Hajmo mi u šetnju sada.

Samo hrabro stazom gazi, tata tebe čuva, pazi.

KIŠICA

Pada, pada kišica

pokisnut će mišica.

Pokisnut će vrabac

i zeleni žabac.

Pokisnut će mravi

u visokoj travi.

Pokisnut će djeca,

al’ će narast veća.

ŽUTA PJESMA

Žuta srna, žuto lane,

žuta kruška pala s grane.

Žuti cvijet žuto cvjeta,

žuta jesen poljem šeta.

Žuta dunja žuto zri,

žuta pjesma, žuti svi.