Dobra vam bila Badnja večer!
Malobrojni su domovi u koje se na Badnjak u kuću unosi sijeno u iščekivanju rođenja Isusa. U našim domovima sve rijeđe susrećemo tradicijske načine obilježavanja Adventa, Badnjaka i ostalih običaja vezanih uz Božić. Prisjećanje na njih izaziva sjetu i žaljenje što ih ne susrećemo češće. Zato smo u našem vrtiću Loptica organizirali radionicu tradicijskog obilježavanja Božića. Uđite s nama u vremeplov i prisjetite se prošlosti.
Od starih običaja danas je još uvijek zadržan i najrasprostranjeniji je običaj sijanja pšenice.
“Običaj sijanja pšenice sačuvao i u gradovima, dotle su i u selima gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranje slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića.”
“Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Unošenje slame i rasprostiranje po podu događalo se s izričitim naglaskom na događaj Božića, jer su redovito taj čin članovi obitelji pratili pjevanjem božićnih pjesama. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, manji se dio stavljao na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijence. Nakon večere, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici, dok je simbolika snopova i vijenaca vezana uz plodnost. Poslije blagdana tu su slamu smatrali blagoslovljenom i jamstvom dobrog uroda u vrtu i polju.” (www.hic.hr)
Ovaj lijepi običaj ponovo su oživjela djeca, roditelji i odgojitelji skupine Cvjetići (Marina Paša i Jelena Matijaško) sa gospodinom Vuletić Martinom na božićnoj radionici u vrtiću. Djed Martin i njegov prijatelj upoznali su djecu i roditelje sa tradicijskim načinom iščekivanja Božića na Badnjak. Unoseći slamu i svjetlo poželjeli su svima dobru Badnju večer. Rasprostirući slamu molilo se i pjevale su se božićne pjesme. Prostiranje stola bila je posebna zanimljivost jer se ispod stolnjaka napravio znak križa pomožu žita i slame kako bi godina bila rodna. Nakon toga se stol prekrivao najljepšim tkanim stolnjakom na koji se tad stavljala jabuka s ružmarinom, zdjela raznovrsnog sjemenja i novčića, te kruh u čijoj sredini je bila svijeća. Prisjećajući se starih vremena djeci je ipak najveće veselje činilo valjanje i skakanje po rasprostrtoj slami. Prelijepo druženje završilo je izradom božićnih ukrasa te osmjesima roditelja i djece zbog ugodnog zajedničkog druženja.
